Epidemiolozi nam kažu da COVID-19 nije bio "crni labud". U našem životu će biti pandemija koje su podjednako, ako ne i teže. A kada dođe sljedeća, Kina, Singapur, a možda i Vijetnam, bit će bolje pripremljeni jer su naučili iz ovog strašnog iskustva. Gotovo svaka druga zemlja, uključujući većinu G20, bit će jednako ranjiva kao što je bila kada je COVID-19 udario.
Ali kako je to moguće? Uostalom, zar se svijet još uvijek ne bori s najgorom pandemijom u posljednjem stoljeću, koja je do sada ubila gotovo 5 miliona ljudi i prisilila vlade da potroše oko 17 biliona dolara (i broj raste) kako bi ublažile ekonomsku štetu? I zar svjetski lideri nisu angažovali vrhunske stručnjake da shvate šta je pošlo po zlu i kako možemo biti bolji?
Stručni paneli su sada podnijeli izvještaje i svi kažu manje-više iste stvari. Svijet ne troši dovoljno na praćenje epidemija zaraznih bolesti, uprkos njihovom potencijalu da postanu pandemije. Nedostaju nam strateške rezerve lične zaštitne opreme (LZO) i medicinskog kisika, niti rezervni kapaciteti za proizvodnju vakcina koji bi se mogli brzo povećati. A međunarodne agencije zadužene za globalnu zdravstvenu sigurnost nemaju jasne mandate i dovoljno finansiranja, te nisu adekvatno odgovorne. Jednostavno rečeno, niko nije zadužen za odgovor na pandemiju i stoga niko nije odgovoran za nju.
Sažetak iz Chinadailyja
Vrijeme objave: 29. oktobar 2021.